Spoznaja!
Nisu me promijenili porazi,
Što su se kroz godine nizali,
Nisu ni traga ostavile pobjede,
Što su svoja dijela upisale….
Ostala sam ona ista koju si poznavao,
Samo sa više spoznaja i iskustva,
Što sam rijekom života usputno naučila,
Da bih sazrjela i preživjela putem uspona i padova…
Jedino što je vrijeme promijenilo je ostavši trag,
Bora na crtama lica i pokoji sjedi pramen u kosi,
Naučila sami i dalje ostati neovisna i svoja,
Onako iskrena i ranjiva…u potrazi svojih snova….
Nije uvijek onako kako bi željeli da bude,
I sa tim se moramo pomiriti,
Ponekad život promjeni putokaze,
Prema odredištima gdje nismo planirali biti….
No nije važno gdje ćemo biti, u kojem gradu ili djelu zemlje,
Koliko smo uspješni ili poznati,
Važno je tko smo zapravo mi sami u dubini duše,
Naše karakteristike i osobine….
Da,mogu reći da sam sretna i dišem punim plućima,
Budeći se novim jutrom sa osmjehom na licu,
Radujući se nečemu novome i zanimljivome,
Nečemu nepoznatom i nepredvidljivom….
Mnogi su sumnjali da nisam dovoljno snažna za nove pothvate,
Ali to me nije ometalo da budem hrabrija,
I čak kad sam padala nisam se slomila,
Preživjela sam poraz i iznova krenula….
I sad stojim tu pred istim tim sumnjičavim ljudima,
Sa osmjehom na licu,znajući svoje vrijednosti,
Znajući što se krije u mom srcu,
I da to nitko,baš nitko ne može promijeniti…
Ponekad se tajna krije tu ispred naših očiju,
Čekajući da je otkrijemo,
Ponekad ljubav je na dohvat ruke,
Kada se najmanje nadamo…
Ponekad samo ponekad sudbine se spoje
I poslije dugi niz godina iščekivanja,
Ponekad samo ponekad prepoznamo,
Sami sebe tko smo zapravo…
Angy...
Ova Tvoja Poema o Spoznaji me otavila bez daha!
Zadnji stihovi su toliko snažni... Puni utisaka!
Pišeš sve ljepše i kvalitetnije pjesme...
Pozdrav!