pon - 04.05.2009, objavio Angy 4. svibanj 2009 14:28:47
Stranac u samoći!
Bio je samo stranac,običan putnik bez odredišta,
Čovjek koji ne govori mnogo,skrivenoga pogleda,
Sjedio je mirno,izgubljen daleko u svojim misli,
Djelovao je kao da vodi tiho razgovor sa njima…
Imao je nešto posebno u sebi,nešto skriveno iza vanjštine,
Tako privlačno,osjećalo se to u prisutnosti njegove blizine,
Bilo je nešto toplo i nježno u tim plavim očima,
Toliko snažno da sam zaintrigirana ostala….
Uzeo je šalicu i sporim pokretom ruke prislanjao ju je usnama,
Popio gutljaj kave,koja se već odavno ohladila,
Imao je tužan odraz lica,pomalo zabrinut,
Nije spuštao pogled sa pisma,koje je već puni sat u rukama držao.
Samo je nijemo u papir gledao nemajući snage da ga iz ruku ispusti,
Kao da se cijeli njegov život u njemu nalazi,teška srca da se sa njim oprosti,
Mora da ga je napisao netko vrlo blizak njemu,
Netko tko mu je mnogo značio,netko koga je volio…
netko koga je možda čak i izgubio…
Iza snažnog tijela,čvrste strukture negdje duboko u duši bio je to slomljeni čovjek,
Koji je pokušao sakriti svoju bol,svoju tugu,
Ali negdje u odrazu i pogledu njegovih očiju moglo se uvidjeti,
Taj tužni obris što je nosio u srcu…
Još neko vrijeme je tako sjedio i putovao mislima gledajući odsutno u pismo,
Promatrajući ga neko vrijeme,upijajući njegove pokrete sa njim sam na trenutak i ja otplovila isto,
Bilo je nešto misteriozno što me je konstantno privlačilo u njegov svijet,
Nešto snažno što je budilo želju za otkrićem njegove nepoznanice…
A potom se sa stolice digao,spremajući pismo u džep,
Uzeo crnu jaknu,platio piće i otišao u nepoznato,
Žurno sam izvadila lisnicu iz torbe da naplatim svoj račun,
Spremila ostatak svojih stvari,nadajući se da su ga sustići prije nego li ga izgubim u svakom tragu…
Ne znam zašto sam se odlučila na taj potez,
No nešto jače od mene tjeralo me je da ga pronađem,
Želja za saznanjem bila je veća,
Mada se to činilo pomalo ludim i neispravnim krenula sam putem njegovog smjera…
Kroz daljinu još sam ga vidjela i žurila sam se sustići ga malo bliže,
No potom u gužvi samo je najednom nestao i nisam ga vidjela više,
Pogledom sam ga tražila sa svih strana,
No bilo je kasno,nestao je u gužvi bez traga….
Nešto kasnije,te večeri u mislima konstantno bio mi je odraz njegovoga lica,
Ne znam zašto,ali koliko se trudila zanemariti cjelokupni događaj i dalje mi je boravio u mislima,
Na trenutak pričinilo mi se kao da gubim zdravi razum,
I nije mi bilo jasno zbog čega sam se prepustila nečemu tako nerazumnom…
Prošla je noć,prošao je dan…prošao je tjedan i dva mjeseca,
Vrijeme je išlo svojim tokom kao i do sada,
Sve je bilo isto kao i prije njegovog susreta,
No samo je jedna činjenica bila nova…a to je da je on i dalje boravio u mojim mislima…
Nadala sam se da ću ga susresti,kako sjedi za malenim stolom ispijajući hladnu kavu,
Onako odsutnoga…možda i sa smiješkom na licu…pronađenog u odsjaju,
Nadala sam se i tako provodila svoje dane,
No on se više nije pojavio,nestao je negdje daleko…ostavši samo dio uspomene…dio nade…
by:Angy!
Tako prekrasno! Voljela bih da to mogu osjetiti.... Zasada sam još u onom dobu tugovanja za izgubljenim, ali nadam se da će imeni zasjati sunce kao i tebi... Lijepo pozdrav!