Spoznaja!

Nisu me promijenili porazi,

Što su se kroz godine nizali,

Nisu ni traga ostavile pobjede,

Što su svoja dijela upisale….

Ostala sam ona ista koju si poznavao,

Samo sa više spoznaja i iskustva,

Što sam rijekom života usputno naučila,

Da bih sazrjela i preživjela putem uspona i padova…

Jedino što je vrijeme promijenilo je ostavši trag,

Bora na crtama lica i pokoji sjedi pramen u kosi,

Naučila sami i dalje ostati neovisna i svoja,

Onako iskrena i ranjiva…u potrazi svojih snova….

Nije uvijek onako kako bi željeli da bude,

I sa tim se moramo pomiriti,

Ponekad život promjeni putokaze,

Prema odredištima gdje nismo planirali biti….

No nije važno gdje ćemo biti, u kojem gradu ili djelu zemlje,

Koliko smo uspješni ili poznati,

Važno je tko smo zapravo mi sami u dubini duše,

Naše karakteristike i osobine….

Da,mogu reći da sam sretna i dišem punim plućima,

Budeći se novim jutrom sa osmjehom na licu,

Radujući se nečemu novome i zanimljivome,

Nečemu nepoznatom i nepredvidljivom….

Mnogi su sumnjali da nisam dovoljno snažna za nove pothvate,

Ali to me nije ometalo da budem hrabrija,

I čak kad sam padala nisam se slomila,

Preživjela sam poraz i iznova krenula….

I sad stojim tu pred istim tim sumnjičavim ljudima,

Sa osmjehom na licu,znajući svoje vrijednosti,

Znajući što se krije u mom srcu,

I da to nitko,baš nitko ne može promijeniti…

Ponekad se tajna krije tu ispred naših očiju,

Čekajući da je otkrijemo,

Ponekad ljubav je na dohvat ruke,

Kada se najmanje nadamo…

Ponekad samo ponekad sudbine se spoje

I poslije dugi niz godina iščekivanja,

Ponekad samo ponekad prepoznamo,

Sami sebe tko smo zapravo…

 By:Angy!

Razgovor sa mislima!

Tiho dopireš i pronalaziš kutak spokoja,

Poput tračka svijetlosti,

Osvijetlivši prostor koji je obavijen nostalgijom,

Nošenom tmurnim oblacima stvarnosti.

Uklanjaš obrise loših sjećanja,

Što tu čame u dubini gorčine,

Ostavljajući iza sebe latice tišine,

I nježne dodire nošene lahorom topline…

U svakom prepoznaš ranjivost,

Što se krije iza maskiranih lica,

liječiš rane što su nanesene porazima,

I brišeš strah od slabosti kukavica….

Unosiš dašak mira i sigurnosti,

Kada se osjećamo izgubljenima,

Daješ smisao onda kada bivamo obgrljeni lošim energijama,

Što crpe posljednje kapljice snage u umornim tijelima…

Poznaješ svaki obris,svaki tračak,svaku iskrivljenu manu,

Što leže u pozadini ljudske prirode,

Stapaš se sa vremenom i rađaš,

Svakim doticajem iznova stvarajući nove spoznaje….

I sada tako u ovom tihom noćnom satu,

Dok pola svijeta spava,

Tvoje niti pletu se sa mojim mislima,

Stvarajući spokoj i blaženstvo nakon poriva nemira….

Ublažujući sve one krikove što su u meni kolali,

Vrišteći nezadovoljstvom i progonima,

Kao da su u momentu utihnuli i nestali,

A umjesto njih nastale su nove mirne misli okružene spoznajama….

Sa tobom se uči iznova i razvija,

Nastaje novi uvid na okolinu gdje se slika vidi jasnije,

Stvaraju se neka nova iskustva i djela,

Oslobađajući nove dimenzije diljem svijeta…

Ti putuješ kroz vrijeme,zvijezde i galaktike,

Poznavajući sve čari i tajne kroz stoljeća stvorene,

Poznaješ svaki kutak ljudskog uma i njegove stavove,

 Poznavajući svaku travku,svaki kamene jer od tebe su stvorene….

By Angy!