Privlačnost! 

Ima nešto u tvom pogledu,

Nešto privlačno i misteriozno,

Privlači me snažno,

Tako neodoljivo…

Sreli smo se par puta,

Posve slučajno bez znanja,

Ne znajući da nas,

Možda sudbina spaja.

A onda jednog dana

Samo si se stvorio,

Uz par riječi,

Sve promijenio..

Riječi su tekle same,

I isprepletale se jedna za drugom,

Još do jučer moji dani su bili usamljeni i tamni,

A već danas su vedri i osunčani…

Ali taj pogled velikih smeđih očiju,

Ostavio je urezani trag,

I stvorio nemir,

Nemir u mojim mislima…

Promatrajući te potajno u gomili ljudi,

Čežnja se počela lagano da budi,

Za samo jednim dodirom tvojih usana,

Jednim poljubcem i zagrljajem u tvojim rukama…

Ali onda na jednom to mi nije dovoljno,

Rađaju se želje za susretima,

Za šetnjama,za ugodnim druženjima,

Za svakim slobodnim trenutkom što bi sa tobom provela.

Svaki razgovor sa tobom pretače se u sate,

Puni su slatkorječivosti i šale,

Toliko toplih i ugodnih tema,

U tvojoj prisutnosti ne postoji ni strah ni trema…

Sanjam tvoj osmijeh i iz pogleda sjaj,

Nježne poljubce i mekoću tvog dodira,

Sanjam ali ne za dugo jer znam,

Da i ti želiš iste snove kao i ja….

By:Angy!

Dragi moji,pošto nisam ništa novog napisala evo nešto jako staro!

Izgubljeni čovjek!

Gledam u oči izgubljenog čovjeka,

Nekog kog sam smatrala da sam ga poznavala,

Gledam ga dok mu misli u daljini plove,

Nezainteresirano i hladno ga u daljinu nose.

Pitam se što se sa njim dogodilo,

Da se je samo tako u kamen pretvorio,

Jer nekad je bio vedar i sretan,pun topline i sjaja,

A sad oko njega samo su sjene i magla.

Nekad sam tog čovjeka voljela…i svaku njegovu nit upijala,

Njegov osmijeh,dodire,njegove poglede…

ali samo na jednom iz njega je sreća ishlapila,

Nekada me je on gledao sa sjajem,

A danas taj pogled postao je zamagljen.

Što se dogodilo sa njim,još ne mogu shvatiti,

Da zbog jedne propale ljubavi se mogao toliko promijeniti,

Zašto njegove smeđe oči više ne vide mene,

Onu koja ga je voljela i čuvala za sebe?

I danas kad stojim pored isto tog čovjeka,

Nekad vedrog i toplog,a danas posve izgubljena,

Pitam se da li je moguće da ga iz  zaboravljenih vratim,

Dok nije kasno da ga od ponora spasim.

Pitam se jer ne želim da se pretvori u stijene,

Da se izgubi u mračnim hodnicima tugine sjene,

Želim da opet bude nasmijano njegovo lice,

Da osjeti toplinu moje ljubavi i dodire.

Želim da otvori svoje usnule smeđe oči,

Da se probudi iz ove hladne boli,

Želim da njegova ljubav prodirne do mene,

Da postanemo jedno novo sretnije vrijeme.

I sad dok stojim pored njega tako izguljenog pitam se,

Da me zavoli da li je moguće,

Da li još u njegovom srcu mjesta ima,

Tamo gdje nje nekad druga bila?

By:Angy

Oaza ljubavi!

Spustila se noć,prekrivena sjajem,

Ukrašena zvijezdama kao dragim kamenjem,

Naslonjena na prozoru gledam njezinu ljepotu,

Njezinu beskrajnost i vječnu slobodu.

Gledajući kako zvijezde trepere,

Mislima sam lagano odlepršala do tebe,

One su me podsjetile da tvoje oči,

Na njihov ljepotu poput ove noći…

Od kad su se naši putovi razdvojili,

Kao da su mi dušu rastvorili,

Izgubljena i otuđena od svih,

Još uvijek nedostaješ mi…

U srcu su se nastanili hladni vjetrovi i kiše,

Ali ova ljubav još uvijek za tebe diše,

Jer kome da je na ovom svijetu dam,

Kad samo tebi pripada?

Ti si moja uvala,gdje se najljepši suton rađa,

Moja skrivena i najprostranija oaza,

Ti si moj san poslije teškog dana,

Moj posljednji dah,kad me napusti snaga.

I kako sad da krenem dalje bez tebe,

Kako da ostanem svoja,kad si ti dio mene,

Gdje da usidrim svoj brod,kada luke nema,

Gdje da pronađem mir ispod ovog neba?

Kako ću bez tebe,kad si mi ti bio sve,

Moj smisao,moje nadanje?...

Kako da ovu bol izliječim,

Kad svaka ulica,svaki kutak na tebe me podsjeti?

Vjerojatno ne shvaćaš koliko je ljubav u meni,

Koliko je mojih osjećaji upućeno prema tebi,

Ali ni to ti ne mogu zamjeriti,niti želim,

Jer ti si moja radost,moja sreća u nesreći…

I dok ne dođe naše novo svitanje,

Ja ću te čekani na proplanku naše uvale,

Tamo gdje se najljepši suton rađa,

Tamo gdje je moja ljubav,gdje najljepša oaza…

by:Angy

Izvor strasti!

Tiho,nemoj ništa reći,

Samo se približi i opusti,

Primi me za ruku

I emocijama se prepusti.

Suvišno je trošiti vrijeme,

Na prazne riječi…na dileme,

Zagrli me nježno i poljubi,

Da se krv sledi kroz vene.

Budi tiho,ništa nije važno,

Osim ovog trenutka sada,

Zaboravi sve iza sebe

I okreni se prema nama.

Prepusti se poljubcima,

Što se nižu od usana pa sve do vrata,

Prepusti se dodirima,

Što klize pod prstima…

Zaroni u svijet nježnosti i emocija,

Otkri putove tajanstvene,

Zaroni u svijet čarolije i čežnje,

I probudi u sebi želje strastvene…

Osjeti miris parfema,

Na mekoj koži,

Zapleti svoje prste,

U mojoj kosi…

Razoružaj me osmjehom,

Ljubi me strasno,

Šapući mi tiho,

Nježnim glasom…

Osjeti kako drhtim,

Kada sam pored tebe,

Kako srce titra,

Dok te ima pored sebe…

Osjetiš li tu slabost,

Osjetiš li moć,

Osjetiš li tu hrabrost,

Koju si prouzročio. …

Osjećaš li?...

Ma možda i nije važno,

Psss…nemoj ništa reći,

Već samo me ljubi strasno….

By:Angy

Svijet naših snova!

Probudi me u svijetu najljepših snova,

Tamo gdje je ljubav vječna,

Tamo gdje nema tragova bola,

Na planetu koji se zove sreća…

Dotakni me nježnim dodirom svile,

Svojim poljubcem baci me u visine,

Zagrli me nježno i u srcu me čuvaj,

Poput najdragocjenijeg dragulja.

Dopust mi da budem tvoja zvijezda vodilja,

Tvoja cesta što bi te kroz život pratila,

Dopust mi da ti budem jedina,

Koja bi ti radost pružila…

Dopusti mi da se izgubim u tvom pogledu,

U toplini njegovog sjaja,

U ovoj požudi i strasti,

Nježnosti tvoga zagrljaja…

Želim ovdje zauvijek ostati,

I snove zajedno sa tobom sanjati,

Želim ti sve najbolje od sebe pružiti,

I zajednički život sa tobom stvarati.

Želim da jednog dana naša djeca,

Budu simbol naše ljubavi,

Budu naše bogatstvo i ponos,

Koje smo zajedno stvorili…

I zato probudi me u tom svijetu snova,

Gdje ćemo sretni biti,

U svijetu topline i nježnosti,

Gdje ćemo zajedno ostariti…

U plavetnilu emocija! 

U tvom naručju sam najsigurnija,

I tamo zauvijek želim prebivati,

Izgubiti se u tvojim dodirima,

Toplim i nježnim zagrljajima.

Tvoje usne su melem mojoj duši,

Tvoji poljubci…plahi i sočni,

Oni su poput vrhunskoga stoljetnoga vina,

Njihovom čarolijom sam opijena.

Ti,koji me uvijek znaš učiniti tako slabom,

Predajem ti srce da bude tvoje prestolje,

Ti,koji me zavedeš i baciš u visine,

Ove ljubav neka nosi tvoje ime.

Prepuštam se ovim bojama plavetnila ljubavi,

Što poput Picasso stvara umjetnička dijela,

Prepuštam se emocijama…

Što ih stvaraš u meni.

Budi moje najsjajnije zvjezdano nebo,

Kom će se mnogi umjetnici da dive,

Moje plavetnilo,

Moje remek djelo.

Budi moje ocean,jer more je premaleno,

Da bi u njega sva moja ljubav stala,

Moje proljetno jutro,

Obavijeno ljepotom raja.

Budi moj ponos,moja iskra,

Što će blještati više i od sunčeve zrake,

Budi moj život,moja ljubav,

Moja kap radosti za kog bi život dala...

by Angy