Misli,emocije,mirnoća,tišina…
Tajanstvenost i ljepota svemira,
Granice između sadašnjosti i prošlosti,
Zapakirane u celofanu neobičnosti i sličnosti…
Osluškujem romorenje kiše što već dva sata pada,
Dani postaju sve kraći...zajedno sa njima izumire i nada,
Ostala je još samo ukorijenjena bol i sjene,
Album uspomena…sjećanja na tebe i mene…
Praznina je sve prisutnija…zablude su sve češće,
Jutra su hladna,maglovita…dok noćima vjetrovi bjesne...
Nema smijeha,nema sreće,
Sve je poluprazno i pusto…mrtvo kao uvelo cvijeće…
Ponekad zatvorim se u tvrđavu konceptualnog razmišljanja,
Razvrstavam odgovore od pitanja,
Pokušavam razotkriti zbog čega je ljubav ishlapila,
I pokušati pronaći dokaze na mjesto zločina…
Tek onda ću moći pronaći put iz labirinta staloženost,
Oslobodit se uspomena i osjećaja zarobljenosti,
Možda tada nadvladam ovaj unutarnji žamor i buku, I
pretvorim ih u miran san i tišinu…
Negdje na granici između života i snova,
Možda boravi nova nada…nova zora,
Tamo gdje se spokoj i mir bude,
Mjesto gdje se sakupljaju izgubljene duše…
Tek tada postoji mogućnost da se oslobodim uspomena i tuge,
Razmišljanja,nemira i slutnje,
Jer samo tako mogu iznova pronaći smisao sreće,
Pronaći miran kutak,samo za sebe…
nažalost je tako da bez suza nema očišćenja...
možda nećeš pronaći pogrešku jer je možda nema..
mi smo tako malene a ipak patnja nas ne može slomiti,
čekaj i pokazat će ti se izlaz,
opet sunce će sjati
:)