Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u ocima prije spavanja
ne govorim ti nesto njezno
i ne grlim ti dusu ali ovo ti moram reci
previse je gorkog i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim jos uvijek te
ono najljepse u meni voli i Ljubi
BY:Tomislav!
1. lipanj 2009 8:27:40, levant
nije uvijek potrebno reć volim te, onaj koga volimo znat će i bez riječi
1. lipanj 2009 8:27:40, levant
nije uvijek potrebno reć volim te, onaj koga volimo znat će i bez riječi
1. lipanj 2009 21:19:20, lanna
...ponekad nisu potrebne riječi da nekome pokažemo koliko ga volimo... :) puss
2. lipanj 2009 15:20:40, prosinac
ne zamjeri, sve je to lijepo, ipak, ona mora to osjetiti...dan najugodniji želim :)
2. lipanj 2009 20:12:25, srebromalo
Ponekad voljenim osobama ne govorimo dovoljno često da ih volimo,no nekad djela vrijede više od 1000 riječi.Hvala na lijepim željama :-)
Nemam vremena
Nemam vremena za tugu.
Plač.Jad.
Samo tako ponekad oka sjaj zamuti čežnja.
Pomirena stvarnošću, krenem dalje...
Ne spajam pokidane lance.
Nemam vremena za beskorisna čekanja.
Netko drugi kuca na moja vrata...
Ne želim otvoriti! Izgubi se u zimi.
Nestani u noći.
Svejedno je...
U miru uživam!
Za drugo vremena nemam...
BY:Blaženka!
27. svibanj 2009 19:32:33, lovkinja
baš sam te ulovila u radu :))) dobro je što imaš vremena za uživanje, neki to zaboravljaju.
27. svibanj 2009 20:04:16, levant
istina je da nas tuga najčešće uhvati onda kad ništa ne radimo. i onda nam se prikrade i zaskoči nas... al suze nekako uvijek nađu vremena...
27. svibanj 2009 21:53:12, lanna
... nemaš vremena...i bolje da se pomirimo sa stvarnošću i idemo dalje... :))
27. svibanj 2009 22:17:05, prosinac
imaš ti vremena samo si oprezna s njim, da, svoje emotivno vrijeme se ne daje olako drugome
28. svibanj 2009 10:10:01, nula=1
...a ti još plačeš, a ti još plačeš, ali nikad nečeš kao što sam ja...:)
28. svibanj 2009 10:58:28, putuzatvorenisvijet
prihvaćanje stvarnosti donosi mir,
nek uvijek bude tvoj pratioc :))
28. svibanj 2009 15:19:19, Dezire33
Angy, Srce...
Volim uspješne pjesme!
Osobito ako su "pune" poleta i optimizma...
Ćao!
28. svibanj 2009 16:45:12, topolino
Hvala ti na posjetu...
Nova sam ovdje... došla sam ovamo tvojim tragom i reći ću ti samo jedno:
ne obaziri se na nikog i na ništa, ako si odabrala svoj put i ako si odabrala način kako izražavaš svoje osjećaje, onda je on jedini ispravan i tu ništa ne smije utjecati na tebe... budi svjesna da je jedino važno ono kako ti sama određuješ svoje puteve i svoje djelovanje!
To ne znači da tuđa mišljenja nisu ispravna, nego naprosto ona su potpuno irelevantna za tebe.
30. svibanj 2009 22:36:01, walt
dobro je imati mira a ne imati tugu, potpisujem. tuga se ocijedi s vremenom ko veš na štriku :O)
Pozdrav svima!
Evo naš dragi Nula je otvorio temu o mojoj šugavoj pjesmi pa mu želim objasniti zašto meni je upravo draga....svatko ima pravo na mišljenje,tako i on pa i ja.....i svi vi.....Napisala sam je u trenutku slabosti,tuge i boli i u tom trenutku su nastala i pjesma.za mene ovih dana život je samo ruševina koja nema smisla....izgubila sam nekog kog sam jako voljela,prijateljica mi je zabila nož u leđa...zapravo pokazala je sad svoje pravo lice....razočaranja je tu još bilo i sve se skupilo u vrlo kratkom periodu....kad se čovijek nađe na rubu il će vjerovati u nešto (u mom slučaju u Boga ili će poluditi i ubiti se kao ovih dana što se moglo čuti u vijestima).Svi mi imamo svoje slabosti i teške trenutke,svatko ih izražava na svoj način....stoga dragi Nula to je samo pjesma napisana u trenutku kad sam bila potištena....ako ti se ne sviđa uredu...meni kad se nešto ne sviđam to i ne čitam niti ne komentiram.....zato postoje blogovi da svatko piše o nečemu što u tom trenutku želi izraziti.....hvala svima vama koji ste moju stranicu posjetili....pozdrav......Angy!
27. svibanj 2009 13:56:52, infiniteandunforeseen
prijateljice nam ne zabijaju nož u leđa, one nam ubod centriraju između rebara...
27. svibanj 2009 15:21:19, sonke
ALI-stara naša poslovica kaže-prijatelje treba držat blizu a neprijatelje još i bliže,a nitko nam nemre bolje naudit ko pravi prijatelj......sve to shvatiš u hodu kroz život!drž' se ti nama....
27. svibanj 2009 16:14:16, medeja7
ja ću samo reći... život je lijep... iako ponekad tako ne izgleda... Grlim jako....)))
27. svibanj 2009 16:56:09, angy
hvala svima.....sonke - to mi je nekoliko ljudi reklo ali ja ne želim glumit nešto što nisam,a što se tiče te osobe nek se grize moja savjest je čista....
medeja i larkin hvala na zagrljajima dobrodošli su....kiss
27. svibanj 2009 17:24:26, Ithiriel
Nema smisla objašnjavati sebe onima koji te ne mogu shvatiti.
Lijep pozdrav
A što se tiče prijateljica, one ni ne pomišljaju na nož... Ne se sekirati previše, ako je moguće.
Spoznaja!
Raširit ću svoja krila i poletjeti u najljepši suton,
Obasjana zlatnim sunčevim zrakama,
Odriješena tuge i boli,poletjet ću prema svojoj slobodi,
Daleko na krilima lahora da me sa sobom nosi….
Dugo sam bila začahurena u čahuru poput gusjenice,
Ičekala svoje bolje vrijeme,
Sada napokon mogu se vinuti u visine,
Zaboraviti sve i osjetiti blagoslov mira i tišine…
Duša se oslobodila dugogodišnje patnje,
Lažnih nadanja,bezbrojnih gorkih bolnih noći,
Tuđih laži,zavisti i zlobnika što vrebaju u samoći,
Koji su me poput roba vezali okovima i uživali u svojoj zlobi….
Boljela je spoznaja da zapravo su neki bliski ljudi bili lažni prijatelji,
Dok sam im vjerovala oni su se u suprotnom smjeru okrenuli,
U teškim trenucima svoju sreću gradili,
Bez imalo dostojanstva nož u leđa mi zabili…..
No tamo negdje na ponoru gdje se jedan život razlama,
Zabljesnula je svjetlost i začuo se glas anđela,
Molitva je bila jedina nada koju sam imala,
Njezina moć mi je nova vrata otvorila….
Procvala je ljubav u duši poput ruže u jutarnjoj rosi,
Zaspala je suza u oku i rodio se osmijeh u zori,
U srcu osjetio se mir Božje milosti,
Lakoća u tijelu poput pera što ga povjetarac raznosi…
U duši sada mi spokoj spava,
Znam da na ovom svijetu više nisam sama,
I da se vrate one olujne i tmurne kiše,
Moja ljubav i vjera u meni i dalje diše….
Nema na ovome svijetu bogatstva što čovjeka može usrećiti,
Nema pobjede koje može pobijediti,
Samo je jedno kraljevstvo vječno,
Jedina nagrada i put za istinskom srećom….
By:Angy!
21. svibanj 2009 21:18:53, Ianthe
Drago mi je što si pronašla svoj mir i sreću =)
Predivno napisano...
22. svibanj 2009 9:21:46, putuzatvorenisvijet
Mir i obilje koje On daje nemoguće je pronaći drugdje...
Blagoslov tebi :))
22. svibanj 2009 11:26:37, infiniteandunforeseen
mene plaše spoznaje... jer sam poslije svake još dublje zaronila u mrak...
22. svibanj 2009 13:17:56, Faustina
Ja sam davno prošla taj put...i više ne skrećem s njega...na svašta nailazim, ali ne skrećem...nadam se da ćemo se sresti...
22. svibanj 2009 15:48:19, oaza
......oslobođena iz čahure, slobodno leti i raširi svoja krila, spoznaja ti dala snagu za dugi let...:-))
22. svibanj 2009 18:22:59, Anoniman (Neregistriran)
Angy, Srce!
Najbolje su Ti pjesme u jednom dahu ispjevane!
Ćao!
22. svibanj 2009 18:25:46, Dezire33 (Neregistriran)
P. S.
Ne mgu se nešto spojiti s mojom stranicom...
Tvoj Dezire33
25. svibanj 2009 10:42:14, prosinac
odčahurivanje sobom nosi neke nove spoznaje, slijede nova čahurenja, pa opet spoznaje i tako u krug...valjda je to život
27. svibanj 2009 13:06:20, nula=1
vidim da ne shvaćaš sarkazam i da ne možeš prihvatiti da ti netko kaže da ti pjesma ne valja barem po njegovom mišljenju i da samo prihvaćaš komentare koji su dobri pa ću ti sada reči da iako je pjesma šugava kao što sam i obrazložio u svojem postu ranije inspirirala me je da taj isti post napišem i ako tebi toliko smeta da tvoji stihovi potiču na jedan izljev misli koji ne odgovaraju tvom svjetonazoru onda se uistinu neću više truditi čitati tvoje pjesme od kojih usput neke su stvarno ok i njih sam pohvalio, a pošto voliš iskrenost ili nešto tako što piše sa strane u tvojem opisu mislio sam da bi ti bilo draže da kažem ono što mislim ,a ne da ti kažem nešto kao "kako lijepa i zgodna pjesma". i da neznam zaista zašto si bila toliko "kulturna" da ne istreseš ono što uistinu misliš o mojem postu, pa mislim komentari su omogućeni da vidimo što drugi ljudi misle o onom što smo napisali bila to pohvala, pokuda ili nešto treće.
Dragi moji!imam pitanje,da li zna netko čitati natalnu kartu horoskopa?ako ima takvih neka se jave.....Angy!
15. svibanj 2009 20:18:00, Anoniman (Neregistriran)
ne čitaj horoskop i ne zamaraj se time... toplo ti to preporučujem... prijatelj... nogometas.. ;)
15. svibanj 2009 21:21:51, angy
hvala na posjeti Medeja i moj nogometašu lijepo od tebe ti me uvijek nasiješ i razveseliš.....znatiželjna sam pa rekoh možda nešto saznam pozitivno....
15. svibanj 2009 22:19:01, zaborav
hm... ja bih se složila s nogometašem.... ali ....ipak nek bude kako ti hoćeš .... pozdrav=)
16. svibanj 2009 10:06:40, putuzatvorenisvijet
ne čitam horoskope
a znakovi i podznaci obilježeni su nekim karakteristikama
koje ih međusobno razlikuju..
uglavnom držim se onoga
"za čovjeka je uvijek bolje da ne zna svoju budućnost"
jer bismo valjda samo čekali kad će se nešto dogoditi...
nestalo bi radosti
a ti sad vidi :))
16. svibanj 2009 14:28:54, mladi luk
Ne samo da ih znam čitati nego ih i pravim. I vrlo povoljno prognoziram budućnost na osnovu datuma rođenja.
16. svibanj 2009 16:42:40, uzorita
Ne vjerujem baš u te stvari, no znam da se time bavi jedan bloger sa drugog servisa...
http://www.astro-art.net/kat-6.html
A i autor bloga MOJE DUHOVNE VJEŽBE na Mojblogu je profesionalac na tom području, te se javi njemu za pravu pomoć ako je već nisi pronašla.
No istina, oni su amateri za Mladog luka, on je ipak kralj astrologije i pomaže gratis prijateljima ako ga ljubazno zamole.
Pozdrav ti
17. svibanj 2009 18:20:58, angy
hvala svima....ma to je samo znatiželja....znači mladi luk nam je ljubitelj astronomije....lijepo...moj pozdrav......svima....kiss
19. svibanj 2009 10:36:23, Ithiriel
uf :) Da znaš samo koliko sam tumačenja čula... I svako je drugačije osim da su se svi složili da sam isti znak u horoskopu :)))
Stranac u samoći!
Bio je samo stranac,običan putnik bez odredišta,
Čovjek koji ne govori mnogo,skrivenoga pogleda,
Sjedio je mirno,izgubljen daleko u svojim misli,
Djelovao je kao da vodi tiho razgovor sa njima…
Imao je nešto posebno u sebi,nešto skriveno iza vanjštine,
Tako privlačno,osjećalo se to u prisutnosti njegove blizine,
Bilo je nešto toplo i nježno u tim plavim očima,
Toliko snažno da sam zaintrigirana ostala….
Uzeo je šalicu i sporim pokretom ruke prislanjao ju je usnama,
Popio gutljaj kave,koja se već odavno ohladila,
Imao je tužan odraz lica,pomalo zabrinut,
Nije spuštao pogled sa pisma,koje je već puni sat u rukama držao.
Samo je nijemo u papir gledao nemajući snage da ga iz ruku ispusti,
Kao da se cijeli njegov život u njemu nalazi,teška srca da se sa njim oprosti,
Mora da ga je napisao netko vrlo blizak njemu,
Netko tko mu je mnogo značio,netko koga je volio…
netko koga je možda čak i izgubio…
Iza snažnog tijela,čvrste strukture negdje duboko u duši bio je to slomljeni čovjek,
Koji je pokušao sakriti svoju bol,svoju tugu,
Ali negdje u odrazu i pogledu njegovih očiju moglo se uvidjeti,
Taj tužni obris što je nosio u srcu…
Još neko vrijeme je tako sjedio i putovao mislima gledajući odsutno u pismo,
Promatrajući ga neko vrijeme,upijajući njegove pokrete sa njim sam na trenutak i ja otplovila isto,
Bilo je nešto misteriozno što me je konstantno privlačilo u njegov svijet,
Nešto snažno što je budilo želju za otkrićem njegove nepoznanice…
A potom se sa stolice digao,spremajući pismo u džep,
Uzeo crnu jaknu,platio piće i otišao u nepoznato,
Žurno sam izvadila lisnicu iz torbe da naplatim svoj račun,
Spremila ostatak svojih stvari,nadajući se da su ga sustići prije nego li ga izgubim u svakom tragu…
Ne znam zašto sam se odlučila na taj potez,
No nešto jače od mene tjeralo me je da ga pronađem,
Želja za saznanjem bila je veća,
Mada se to činilo pomalo ludim i neispravnim krenula sam putem njegovog smjera…
Kroz daljinu još sam ga vidjela i žurila sam se sustići ga malo bliže,
No potom u gužvi samo je najednom nestao i nisam ga vidjela više,
Pogledom sam ga tražila sa svih strana,
No bilo je kasno,nestao je u gužvi bez traga….
Nešto kasnije,te večeri u mislima konstantno bio mi je odraz njegovoga lica,
Ne znam zašto,ali koliko se trudila zanemariti cjelokupni događaj i dalje mi je boravio u mislima,
Na trenutak pričinilo mi se kao da gubim zdravi razum,
I nije mi bilo jasno zbog čega sam se prepustila nečemu tako nerazumnom…
Prošla je noć,prošao je dan…prošao je tjedan i dva mjeseca,
Vrijeme je išlo svojim tokom kao i do sada,
Sve je bilo isto kao i prije njegovog susreta,
No samo je jedna činjenica bila nova…a to je da je on i dalje boravio u mojim mislima…
Nadala sam se da ću ga susresti,kako sjedi za malenim stolom ispijajući hladnu kavu,
Onako odsutnoga…možda i sa smiješkom na licu…pronađenog u odsjaju,
Nadala sam se i tako provodila svoje dane,
No on se više nije pojavio,nestao je negdje daleko…ostavši samo dio uspomene…dio nade…
by:Angy!
4. svibanj 2009 15:56:43, medeja7
prekrasno... dodirnula si meni drage uspomenu na jednog "stranca u samoći"...:)))
4. svibanj 2009 17:11:41, oaza
sviđa mi se ova pjesma-priča:-))...........čudno je to kako nas uvijek privlači nešto misteriozno............
4. svibanj 2009 22:37:24, putuzatvorenisvijet
promotrila si ga i meditirala nad njim,
to uvijek ovjekovječuje
:)
4. svibanj 2009 22:44:24, thomas
ovo je skroz zanimljivo bilo za čitat. I uvijek je dobro podsjetit se da ima ljudi koji na kavama ne pričaju samo o red carpetu nego i gledaju svijet oko sebe. ti si kul.
5. svibanj 2009 1:28:01, nula=1
pa kao da si opisala mene osim što nemam plave oči i ne nosim pisma sa sobom, da je umjesto pisma bila vrečica duhana zabrinuo bih se hehehehe, al predobar tekst nema što
5. svibanj 2009 14:32:59, debela
hey..mene je ovaj tekst baš dirnuo i podsjetio moje srce i dušu
na jednu uspomenu duboko urezanu u moje sjećanje.....srce.....osječaje....
takvi osječaji...takvi događaji se pamte zauvijek...oni nas prate
bez obzira koliko mi mislili da smo ih mi zaboravili..bez obzira na to šta mi mislimo
da su nas oni napustili.....=)
dotakla si odličnu temu. koliko ljudi nam tako uđe u život, takne nas a mi dopusimo da iskliznu, svjesni da bi ih trebalo na bilo koji način zadržati.
zanimljivo pripovijedanje, drži pažnju i budi interesovanje.
dotakla si odličnu temu. koliko ljudi nam tako uđe u život, takne nas a mi dopusimo da iskliznu, svjesni da bi ih trebalo na bilo koji način zadržati.
zanimljivo pripovijedanje, drži pažnju i budi interesovanje.
6. svibanj 2009 12:47:01, PriceSvetionika
Lice i lik...koji zastavi ovoliku tvoju pažnju...više nije stranac u samoći...:o)
7. svibanj 2009 8:15:49, LadyButterfly
On je u tebi ostavio trag u beskraju, zbog toga on više nije stranac u samoći ako je nešto podnijelio s tobom, pa makar i tu bol na licu...pusa
7. svibanj 2009 8:46:55, Dezire33
Angy, Srce...
Kad se čitatelj postovjeti s likom u priči...
Želim Ti još ovakvih prkrasnih jesama u prozi!
Ćao!
10. svibanj 2009 10:01:15, walt
i nisu stranci baš toliko stranci. kad stranca upoznaš onda bude ko i svi ostali, samo sa svojim mušicama i putanjama.
10. svibanj 2009 22:48:17, zekoslava
Više nikad neće biti stranac jer prebiva u tvojim mislima i uspomenama... A svijet je mali, vjerojatno ćeš ga opet sresti :)
14. svibanj 2009 13:37:47, Tajna (Neregistriran)
odlicno napisano, zainteresirala si me. nikad se ne zna gdje se vam putevi mogu opet spojiti. pozdravljam te puno:)
voli svoju ženu ili svog muža ,to je najljepše (iz posta ne mogu zaključiti da li si muškarac ili žena )