Daleko u svemiru,negdje među zvijezdama,

Sudbina je svoje niti povezala,

Misteriozno i tiho,

Misiju Ti je dodijelila…

Potajno svaki moj korak pratiš,

Čuvaš me i štitiš,

Uvijek si u mojoj blizini

U žamoru i tišini…

Poznaješ svaki djelić moje duše,

Svaku misao,svaku prosudu,

I kad padam i kad griješim,

Ti me podižeš i ne daješ svoju osudu…

Ponekad u snovima čujem Ti glas,

Šapućem ti tiho molitvu ,

Jer znam da si nadomak u blizini,

Tvoju prisutnost osjećam….

Nisu potrebne riječi,

Da bih znala da si pored mene,

Niti tvoj obris lica,

Da bih vjerovala u tebe…

Dovoljno je to što osjećam tvoj dodir,

Koji mi poklanja mir,

Tvoju ljubav što me grli

Kad se spuste tamni oblaci…

I da ostanem zaboravljena od svih,

Napuštena sama,negdje u osami,

Tvoj glas će me kroz sjene vodit,

Od tuge,boli i tjeskobe on će me oslobodit…

Ti si moj anđeo čuvar,

Moj učitelj koji me kroz život štiti,

Uvijek vjeran ,odan prijatelj…

Moj spasitelj i zaštitnik….

By:Angy!

http://www.youtube.com/watch?v=H5RY8D50qrM&feature=related

Sanjala sam te noćas,

Posjetio si me u snu,

Tiho si mi prišao,

I primio me za ruku.

U pozadini dopirali su zvuci gitare,

Okruženi svijećama i laticama ruža,

Primio si me u naručje svoje,

I nježno milovao lice moje…

Milion trnaca kolali su kroz tijelo,

A ruke su žudile za zagrljajem,

Da klize…da te miluju…

I da se više nikad od tebe ne rastaju…

Nagnuo si usne nad mojima

I potekao je niz najljepših poljubaca,

Ljubile su me kao nikad prije,

Pretakajući strast i uspomene…

Tijela su gorjela pripijena jedno uz drugo, Zanesena…isprepletena…nijema…

Dozivajući da se spoje i postanu jedno,

Nošeni na valovima strasti…žudnje…požude…

Na uho sam ti tiho šaputala koliko te volim,

Koliko mi nedostaješ…koliko ova praznina boli,

A ti si moje riječi sa poljubcima prekidao,

Nježno kosu sa lica mi micao…

…volim te…moj poroku jedini…

Ti si moj život…moja slabost…moj grijeh najveći…

…volim te…Oh Bože molim te…

…ne želim više da se iz ovog sna probudim…

BY:Angy!

Tamo negdje gdje sunce more ljubi,

I dotiču jedno drugo na izmaku,

Stvarajući najljepše boje,

Prelijevajući se u sutonu…

Tamo negdje daleko u svemiru

Gdje zvijezde i planeti putuju,

Potiho rađajući se u misteriju,

Što u beskonačnošću ostaju….

Tamo gdje polarna svijetlost noć osvjetljuje,

Putujući u neprestanom pokretu,

Stvarajući narančasto-zeleno-plave plamenove,

Dobivene sunčevim vjetrom što čestice plazme s površine Sunca izbacuje u svemir…

Tamo gdje se najljepša pustinja prostire,

Stvarajući pješčane dine nanošene vjetrom,

Skrivajući u srcu svoje dubine,

Izgubljenu bogatu oazu…..

Tamo negdje u dubini nutrine,

Duboko u duši,

Moja ljubav ostat će uvijek ista,

Iskrena,plaha i čista…što se sa novim jutrom budi….

Tamo negdje daleko…..

Daleko ….

U miru i tišini,

Ti me sa poljubcem probudi….

By:Angy!

Još je mnogo milja ispred mene,

Koje moram proći,

Toliko razloga i toliko snova,

Za ostvariti…da bih do svog cilja mogla doći.

Krenula sam na putovanje…putovanje spoznaja,

Gdje su putokazi dvostrukog značenja,

Gdje ne postoje zakoni ni pravila,

Strmovit put,prepun prepreka…

Ponekad poželim stati,

I odustati od svega,

Okrenuti se nazad I krenuti putem izlika…

No tada se sjetih onih mudrih riječi:

„Samo kukavice nisu dovoljno jake,

Da bi pred lice istine stale“

One me tada iznova na životno putovanje vrate…

Ne,neću pokleknuti…kad prva nevolja dođe,

Ne smijem odustati…jer sve prolazi i to proći će,

Znam da u meni još toliko snage i hrabrosti ima,

Uz malo truda i muke…stići ću do cilja…

I kao da sami vrag iskušava moju dušu,

Postavlja mi klopke…pitanja…stavlja pred buru,

Buru sumnji,provokacija i zbunjenosti,

Prepuštajući me osjećajima kolebanja i izgubljenosti…

Tada zastanem…razmišljam i gledam,

Kao ukopana…preispitujem sama sebe i više ništa ne znam,

No tad začudoh unutarnji glas,

„ne boj se…pođi dalje…ne slušaj ga“.

Tada na kratko žamor nestade,

No u pozadini kao da mu glas odjekuje,

Koračam lagano dalje gledajući…osluškujući oko sebe,

Učim,pamtim,divim se svemu što me okružuje.

Toliko je toga što još nisam vidjela,

Prekrasnih stvari koje nikad nisam okusila…

Ali toliko je i onih teških i tužnih spoznaja

Koje do tad nisam znala da se oko nas događa…

Pa srce zatreperi i suze kliznu niz lice,

Ugledavši to nemoćno malo ranjivo djetešce,

Što pati obvijeno u jakoj boli,

Nježno mi se smiješi pružajući ručice,da ga na svoje grudi nosim.

I tada shvatim da moje putovanje je dobilo cilj,

Obuhvaćeno novom dimenzijom vrijednosti,

Život je bitka koja neumorno traje,

Puna prepreka,mudrosti,tužni i lijepih trenutaka koji smisao daje…

By:Angy!

Uvijek si znao doprijeti do mene lagano i tiho,

Na prstima u srcu svoje mjesto si zauzeo,

Kao rijeka što u svoje ušće potječe,

Kao vjetar što jedrilicu pokreće…

Prvi puta kada smo se susreli,bila sam poput srne uplašena,

Naivna,mlada i tako ranjiva,

Kao lane bez majke u divljini,

Tražeći svoje utočište da preživi…

No ti si me znao pripitomit,

Uliti dašak sigurnosti i nadu mi donijeti,

Vratiti mi osmijeh na lice kada je bilo teško,

Pokazati izlaz iz ponora kada postane neizbježno…

Bio si moj lav što svoje krdo štiti,

Snažan,odvažan i iskusan u svakoj bitci,

Pratio me kako se razvijam i sazrijevam,

Uvijek bio u blizini kad se spotaknem,kada te trebam…

Probudio su ljubav u meni…onu iskrenu i pravu,

Podario mi mnogo lijepih trenutaka što se ne zaboravljaju,

Naučila sam voljeti…i svoju ljubav u srcu ti čuvala,

Uvijek bila ti vjerna i odana…

Sada kad su se oluje uzdigle iznad nas,

Raznijele naš brod i u dva djela ga razlomila

Pokušavam pronaći snage da se održim od utapanja,

Da me ne povuče na dno bez povratka…

I kada godine prohitru poput vlaka,

Sa sobom ponesu vagon nekadašnjih sjećanja,

Tvoje mjesto će uvijek biti prazno,

Okrunjeno samo za tebe kao rimsko carstvo…

By.Angy!

S ljubavlju!

Bijaše srce slomljeno,no oporavilo se,

Korak po korak…dan za danom oživjelo je…

Tužna sjećanja zapakirah u nepovratak,

Tamo negdje daleko gdje stanuje zaborav…

Nova jutra postadoh osunčana,

Poslije gustih magli i bijelih mrazova,

A predvečerja oslikana nježnim bojama,

Što nebo ukrašavaju najljepšim sutonom.

Uz svu ljepotu što nam priroda podarih,

Ti si mi poklonio ono još ljepše,

Razumijevanje i slobodu,

Ugodne trenutke i duge razgovore…

Ti me činiš vedrom,nasmiješenom i sretnom,

Čvršćom,samopouzdanijom i nježnom,

Onakvom kako još nisam bila,

Otvorio si mi nova vrata spoznajama i podario mi krila…

Naučio si me da upoznam sebe,

Onaj maleni kutak koji se zatvorio poslije boli,

Pokazao si mi da je tako malo potrebno za sreću

I da se samo jednom ne voli…

Sada kada napokon imah sve što mi je uistinu trebalo,

Da bih ponovno oživjela i osjećala se sigurnom,

Mogu raširiti ruke i otvoriti srce,

Dopustiti da tvoja ljubav u moj život uđe….

Jer sada znam da je život kratak da bi ga potrošila na tugovanja i suze,

U potrazi za izgubljenim gdje više niti ne sja sunce,

Sada znam da je još mnogo toga lijepog ispred mene,

Zajedno sa tobom oslikavajući naše snove i želje….

By:Angy!