Nikada neću zaboravit!
Tinja tiho nečujno tu u meni,
Svaki šapat,svaki tračak,svaka misao…
Što se sa sjećanjem veže,
Ukorijenjen i čuvan svaki dio tebe..
Prate me i proganjaju te životne niti,
Da nikad ne zaboravim i da sa njima živim,
Iz dana u dan iz godine u godinu,
Sve više ih ima…jačaju i bujaju…
Ponekad se sa suzama budim
U pola noći drhtajući i okončana u boli,
Skupljajući snagu ponovo sklopiti oči,
Da zaborav se sa novim jutrom rodi…
Uzaludno se borim i bježim od istine,
Kad nam ista krv teče kroz vene,
Bojim se pogledati realnosti u oči,
Još ne mogu smoći dovoljno snage i pred tebe doći….
Iako je zov sve jači i sve dublje dopire do mene,
U podsvijesti znam da ne gubim ništa osim vrijeme,
To dragocjeno vrijeme što samo još veću prazninu i patnju stvara,
Ostavljajući bolne rane oboje nama…
Znam da niti jedan razlog niti opravdanje nema smisla,
Što razdvojenost naše živote čini izbjeglima,
Svjesna sam koliko i tebe boli,
Što ne možeš zagrliti svoje jedino dijete koje voliš.
No znaj da nisam zaboravila i da živim svakim danom sa tim,
Sa tihom patnjom i grižnjom savjesti…
U srcu mom uvijek čuvano je tvoje mjesto,
Što te voli bez obzira gdje smo….
lijepo:-)