S ljubavlju!
Bijaše srce slomljeno,no oporavilo se,
Korak po korak…dan za danom oživjelo je…
Tužna sjećanja zapakirah u nepovratak,
Tamo negdje daleko gdje stanuje zaborav…
Nova jutra postadoh osunčana,
Poslije gustih magli i bijelih mrazova,
A predvečerja oslikana nježnim bojama,
Što nebo ukrašavaju najljepšim sutonom.
Uz svu ljepotu što nam priroda podarih,
Ti si mi poklonio ono još ljepše,
Razumijevanje i slobodu,
Ugodne trenutke i duge razgovore…
Ti me činiš vedrom,nasmiješenom i sretnom,
Čvršćom,samopouzdanijom i nježnom,
Onakvom kako još nisam bila,
Otvorio si mi nova vrata spoznajama i podario mi krila…
Naučio si me da upoznam sebe,
Onaj maleni kutak koji se zatvorio poslije boli,
Pokazao si mi da je tako malo potrebno za sreću
I da se samo jednom ne voli…
Sada kada napokon imah sve što mi je uistinu trebalo,
Da bih ponovno oživjela i osjećala se sigurnom,
Mogu raširiti ruke i otvoriti srce,
Dopustiti da tvoja ljubav u moj život uđe….
Jer sada znam da je život kratak da bi ga potrošila na tugovanja i suze,
U potrazi za izgubljenim gdje više niti ne sja sunce,
Sada znam da je još mnogo toga lijepog ispred mene,
Zajedno sa tobom oslikavajući naše snove i želje….
By:Angy!

Tako prekrasno! Voljela bih da to mogu osjetiti.... Zasada sam još u onom dobu tugovanja za izgubljenim, ali nadam se da će imeni zasjati sunce kao i tebi... Lijepo pozdrav!