Zidovi!
Ovi zidovi postali su tijesni između nas,
Gorčina više ne tinja već se u požar pretvara,
Previše je razlika,patnje i suza,
Ti me ne voliš i to se jasno osjeća.
Tjeskoba je sve veća gotovo,bez granica,
U očima suza više nema nakon svih godina plakanja,
Gušim se u vlastitim porazima,gdje im je kraj,
Možda je vrijeme da odem na put bez povratka.
Mržnjom se trujem poput otrova,
Jer tvoja je okrutnost ubojita,
Nikad ti neće biti dovoljno,ma koliko ti ljubavi pružala,
Tvoje srce je sebično,prepuno prevara.
Jednom će ti biti žao…možda…kada dođe kraj,
Ali tad će biti prekasno,jer više neće biti nas,
Srušit će se ovi zidovi između nas,
Neće ostati ništa osim bijeli prah!

uh... ostajem u tišini...:)))